OPERACIJA MATIČNIM ĆELIJAMA dala nadu u izlječenje kvadriplegičara

Skok u vodu 1. jula 2002. godine Saši Pavloviću iz Lapova promijenio je život iz korijena. Od tada je vezan za kolica, bez mogućnosti da pomjera ruke i noge.

“Došao sam do dijagnoze da sam kvadriplegija na otpusnoj listi sa 100 odsto invalidnosti. Penzionisan u svojoj 34. godini i za mene je u tom trenutku relativno život stao”, kaže Saša Pavlović.

Međutim, ovaj mašinski inženjer u penziji od tada se nije predavao. Uz redovne vježbe koje je svakodnevno praktikovao, odlučio se da proba nove metode liječenja. Na Internetu je pronašao kliniku u Beču, gde se septembra prošle godne podvrgao operaciji matičnim ćelijama.

“Klinika je dala neki rok da će između trećeg i devetog mjeseca doći do senzacija. Međutim, ja sam izgleda malo poranio sa svim tim pa sam do trećeg meseca već imao pomeranje obe noge, vratio triceps na ruci i dobio unutrašnji senzibilitet svih mišića. Počeo da otvaram prste na šakama, a oni koji su kvadriplegičari znaju da su prsti nepokretni. Dobio sam volju”, kaže Pavlović.

Volja i osmeh na lice vratili su se i Sašinoj majci Slobodanki, medicinskoj sestri u penziji.

“Samim tim odlaskom mislim da je Saša dobio veliko samopouzdanje, da je mnogo više počeo da vežba i da radi i da se to baš na njegovom telu primećuje. A ja duboko verujem da će moj sin stati na svoje noge”, kaže Slobodanka Pavlović.

I dok je za austrijske ljekare ovaj Lapovac primjer uspješnog liječenja, ljekari u Srbiji su na njegov slučaj još prije deset godina stavili tačku. Kaže da ga godinama niko neurološki nije pregledao, a da je jedini dokument koji ima otpusna lista sa dijagnozom na osnovu koje ostvaruje svoja prava.

Danas, tačno devet meseci od operacije, Saša se sprema za novi put u Austriju. U ovom trenutku najveći problem mu je kako da prikupi novih 8.500 evra, koliko košta operacija. Za sve ostalo nema dileme.

“I da ponovimo: nema povlačenja, nema predaje. Idemo da bacimo kolica i ustajemo na noge”, kaže Pavlović.