VREBAJU LI MORSKI PSI KUPAČE KOD NEUMA I ŠIROM JADRANA: Šta o tome kaže najveći domaći ekspert
Plivanje, kao i boravak u neposrednoj blizini ajkula je potencijalno opasna aktivnost; ne dodirujte ih, ne hranite niti se približavajte ovim ribama ukoliko niste veoma iskusni i znate tačno kako interpretirati njihov govor tijela, odnosno ponašanje. Iako se može čini vrlo jednostavnim ono što mi radimo – mi ne ohrabrujemo ove aktivnosti – kaže Andrej Gajić
Sezona je ljeta, godišnjih odmora, odlaska na more, kupanja i sunčanja. No, koliko nas s polaskom na more razmišlja o ajkulama, tim “ozloglašenim predatorima”, te jesu li ajkule opasnije za ljude ili ljudi po ajkule – razgovarali smo s Andrejem Gajićem, Bugojancem sa adresom stanovanja u Sarajevu. Andrej je zaljubljenik u podvodni svijet i aktivni istražitelj i zaštitnik ajkula, a pričali smo o istraživanju i inventarizaciji ajkula u Jadranu, s posebnim osvrtom na Neum i Neumski zaliv:
Sve je krenulo od “Ralja”: Spielbergov film "Ralje” snimljen 1975 godine u kojem morska psina zadaje strah i trepet stanovništvu jednog turističkog mjestašca, jedan je od najkomercijalnijih i najgledanijih filmskih ostvarenja ikad. Ništa kao taj film nije dalo i stvorilo pogrešnu sliku o ajkulama i donijelo im zloglasnu reputaciju. Prvenstveno, od oko 400 vrsta ajkula koliko je prisutno na Planeti, samo je pet njih uistinu opasno za čovjeka, no mala je vjerovatnoća da će se ikad iko susresti sa jednom od tih pet. Druga stvar, ajkulama ljudska krv i meso, kao što to senzacionalistički filmovi prikazuju – uopšte nije privlačna. Problem predstavlja ajkulin selektivni vid. One ne mogu razlikovati čovjeka od, primjer foke;.Da bi ustanovile da li je to njihov prirodni plijen ili ne, u većini slučajeva prvo ugrizu; jer tek tada osjete o kakvom se mesu radi. Radio sam dosta seciranja na ajkulama, u njihovim želucima uvijek su bile prisutne sardine, hobotnice, rakovi..ljudskih dijelova nije bilo - kaže Andrej.
Andrej radi kao stručni saradnik za Sharklab International (društvo za istraživanje i zaštitu ajkula raža i himera – registrovano na Malti), član je Upravnog Odbora European Elasmobranch Association – krovne Evropske asocijacije za istraživanje hrskavičastih riba, uposlenik je EOL –a (Encyclopedia of Live) gdje radi kao aktivni kustos za potklasu ajkula i raža, saradnik je The Shark Trust-a iz Engleske i Shark Alliance – krovne Evropske asocijacije za zaštitu hrskavičastih riba.
Pored toga, student je Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu. Iza njega stoji desetine radova posećenih predatorima, ali i istraživačkih ekspedicija koje su usmjerene na proučavanje ajkula, raža i himera u Jadranskom moru.
Andrej trenutno radi na istraživanju bioloških i ekoloških karakteristika, ali i inventarizaciji ajkula Jadranskog mora, sa posebnim osvrtom na Neum i Neumski zaljev, te podsjeća da su kako u cijelom Jadranu, a isto tako i u Neumu, ajkule – “domaće životinje”.
- Svaka vijest u kojoj životinja naudi čovjeku, iako se uglavnom radi o rijetkim, i izoliranim slučajevima, poprimi senzacionalističke razmjere, te dobiva ogromne prostore u medijima. Brutalno, zvjerski, užasno – riječi su koje tada čujemo.
S druge strane, kad čovjek lovi samo zbog „lova“, ili da bi dom ukrasio jelenskim rogovima, ili pak da bi se mogao pohvaliti novčanikom od zmijske ili neke druge kože, – on i dalje ostaje humanitarac, razuman i duševan čovjek.
Da bismo iznijeli sve nelogičnosti koje ne idu u prilog „humanom čovjeku“, i samo pobrojali životinjske vrste ugrožene na hiljadu i jedan način od čovjeka, trebalo bi nam puno prostora, pa ćemo se “držati” isključivo ajkula, mojih omiljenih životinja, koje su danas našom krivicom na rubu izumiranja – kaže Andrej.
Čudovište Nesi ne postoji: „Navodno čudovište“ , ihtiosaur, Nesi iz škotskog jezera Loch Ness zapravo ne postoji, to su i naučnici dokazali. Jezero je više puta pretraženo, i skenireno modernim sonar-sisetmom. Svjetlost prodire do tri metra, što znači da ima veoma malo primarnih producenata; Riblji fond u jezeru je jako mali, te za predatora poput Nessi nema dovoljno hrane. Sve i da postoji Nessi, morala bi biti populacija tih životinja. Ako bi iko volio da Nesi postoji, taj sam…. Ali činjenice nam govore drugačije.
Još kao dječak, Andrej je umjesto crtića radije birao gledati dokumentarce, a svijet životinja, posebno onih morskih, privlačio ga je više nego bilo šta drugo. Danas Andrej slovi za eminentnog poznavaoca i stručnjaka ajkula – savršenih strojeva za ubijanje – kako ih mnogi vole nazivati. On i njegove kolege se ne slažu s ovakvim konstatacijama i opisima. S ajkulama su plivali, ronili, slikali se…
- Ajkule su jedne od najinteligentnijih riba, sa izuzetno razvijenim čulima, koje brzo uče. Ljudi ne bi vjerovali kad bi znali koliko se recimo ajkule vole maziti. Ima slučajeva gdje se one čak bore za vašu pažnju. Najveći problem je loš glas koji ih prati, zadobijen uglavnom zbog loše interpretiranih filmova kaže – Andrej.
Osvrćući se na istraživanje Jadrana, Andrej naglašava kako osim Oceanografskog zavoda iz Splita, malo ko na našim prostorima, posvećuje pažnju ajkulama, pa tako ni stanovništvo nije upućeno.
- Malo ko zna da recimo u Neumskom zaljevu ima registrovano 12 vrsta hrskavičastih riba, od toga 7 ajkula i 6 raža; dok se još 20 vrsta ovih riba navodi kao očekivane, odnosno moguće.
Doduše, od tih očekivanih, ali i nemogućih, mala je vjerovatnoća da bi se ijedna od njih tu zadržala. Za očekivati je da dođu i prođu, te odu u dublje morske slojeve ili druga mora – pojašnjava Andrej.
- Dodaje, da je dr. Tonko Šoljan radio na istraživanjima u Neumu 1980.godine. Poslije toga nisu rađena nikakva istraživanja ovih životinja na tom prostoru.
Tigrasta ajkula je vrsta koja je posljednjih godina, više puta, registrovana u Jadranu. Nekoliko primjeraka ove vrste registrovano je 2006. godine u Albanskom gradu Drač, od strane lokalnih ribara. Također, tu su i ralje ove vrste na kojima sam ja radio. Dobio sam ih iz Zemaljskog muzeja a smatra se da su upravo iz Jadrana. Ukoliko se isprovocira, može biti agresivna. Ova veoma inteligentna riba preferira pliće vode, ali je zabilježena i u dubinama preko 150m. U prosjeku raste 3 metra, iako su zabilježeni primjerci od preko 5 metara. Globalno zatopljene učinilo je da se areal ove tropske vrste proširi, te da počne ulaziti i u Jadransko more; vjerovatno prateći velike brodove. U Neumu nije nikad primijećena, ali ništa je ne sprječava da dođe.
- Rad koji sam pisao sa Dr. sc. Suvadom Lelom (Šefom Odsjeka za biologiju PMF-a Sarajevo) predstavlja taksonomsku reviziju ali i reviziju podataka koje smo godinama skupljali; te rezultate nekih naših (i mojih) ekspedicija po Jadranu. Za mnoge je šokantan podatak da recimo u Neumskom zaljevu, koji je tek mikrolokalitet u Jadranskom moru, ima čak 7 registrovanih vrsta ajkula, i 5 registrovanih vrsta raža. 20 očekivanih, odnosno mogućih vrsta, odnosi se i na ajkule i na raže.
Zato, savjetuje naš sagovornik, gdje god da ljetujete, plivači i ronioci budite oprezni!
Ljudi su opasniji za ajkule nego ajkule za ljude
Supa od ajkulinih peraja nezaobilazni je luksuz na kineskoj trpezi. Ajkulina peraja imaju vrlo malo mišićnog tkiva, I uopšte nisu, i u supama služe isključivo kao tekstura, ukras, a godišnje se u tu svrhu ubije 73 miliona ajkula!!!
U isto vrijeme, registrira se desetak napada ajkule na čovjeka? I ko je tu za koga opasan? Ajkule su na planeti prisutne 400 miliona godina i nedopustivo je da im budućnost zavisi od supe. Uostalom, ajkule su na vrhu lanca ishrane u okeanima, pa je njihovim izumiranjem ugrožen i cijeli ekosistem.
Einstein je rekao da bi u slučaju da nestane pčela, za otrpilike četiri godine nestalo i ljudi no, istina je zapravo da će se na nas drastično odraziti bilo šta da izumre, jer ništa ne postoji bez razloga na Planeti. Svi smo komadići jednog velikog mozaika.
Ajkulama je potrebno, u prosjeku, 5 do 15 godina da dostignu spolnu zrelost. Nastavi li se ovakav trend nekotrolisanog izlovljavanja, mnoge od ovih prelijepih, danas ugroženih, vrsta mogle bi zauvijek nestati.
Postojala i “bosanska ajkula”
Zahvaljujući Andreju, načelniku Odjeljenja za prirodne nauke Draženu Kotrošaninu i kolegici Adisi Dautbegović, naši građani su imali priliku u okviru manifestacije „Dan i noć Zemaljskog muzeja“ vidjeti izložbu „Ajkule i raže“. Posjetitelji su imali priliku vidjeti 11 originalnih eksponata ajkula koje su danas veoma ugrožene. Eksponati datiraju s kraja XIX i početka XX vijeka. Također, izložena je i kolekcija jaja ajkula i raža koju su priredili Denis Calves i Andrej Gajić.
Takođe posjetitelji su saznali da je nekoć, tačnije prije oko 230 miliona godina, postojala i “bosanska ajkula”.
- Riječ je o dijelu ajkule pronađenoj u Paleži, nedaleko od Sarajeva. Radi se o ornamentisanom leđnoj bodlji, koja je jedna u svijetu ove vrste. Također, tu je zub čuvenog megalodona, pronađen na Kostajnici; vrste koja je dostizala i do 20 metara dužine i težila je do 50 tona. Smatra se da je ova vrsta blizak srodnik današnje velike bijele ajkule. Imamo i eksponat pronađen na Kostajnici, vrste koja je dostizala više od 20 metara dužine i težila više od 50 tona, vrsta koja ima velike sličnosti sa bijelom ajkulom.
Izvor: Aura/Emsa Karahmet/Foto: Uz dopuštenje iz arhiva Greg Amptmana (Sharklab International – društvo za istraživanje i zaštitu ajkula raža i himera ) i Paul Spielvogel (Shark Diver Magazine) i Andrejeva arhiva
Idioti Ovo je slika Bijele morskog psa(Great white shark)a ne Tigra, (Tiger Shark)