NISMO VIŠE JEDNA DRŽAVA! U redu, ali hajde da jedni s drugima komuniciramo
Već 21 godinu smo svjedoci raspada, “raskrinkavanja” i razapinjanja bivše Jugoslavije, ne samo kao zajedničke države, već i kao ideje iako je ona puno ljepša i zdravija od ideje podjela i nacionalizma koju nam sada nude političari i njihova vladajuća klika i tabori.
Mnogi, osobito mladi, pitaće se šta nam je to nudila ideja Jugoslavije? Sigurna radna mjesta, egzistenciju, bolji životni standard i, što je najvažnije, nudila nam je mir. Ostavila nam je u amanet i za buduća pokolenja da su prvi put u istoriji do tada zavađena i zakrvljena braća bili jedni pored drugih, zagrljeni pod jednom zastavom i jednom idejom, ujedinjeni pod idejom bratstva i jedinstva. To nije bila samo prazna fraza, šuplja priča ili šta još ne, kako se danas želi pokazati.
NE, to je bila duhovna ideja i parola: “AKO SMO ZAJEDNO I DRŽIMO SE ZAJEDNO, NE MOŽE NAM NIKO NIŠTA”. Tako je i bilo, sve dok sa pozornice istorije nije otišao čovjek koji je gvozdenom rukom morao da drži reakcionarske i sakrivene ekspanzionističke ideje pojedinih republika. Vrijeme sve više pokazuje s kakvim maloumnim i bolesnim idejama je morao da se bori i hvata u koštac i kakve su bolesne nacističke ideje vrlo brzo isplivale na površinu, prije nego što su mu se kosti ohladile.Iako ne želim da vjerujem da je to jedini metod našeg preživljavanja, očiglednim se pokazuje da ovim dijelom Balkana (čitaj: južnoslavenskim prostorom) vlada samo onaj koji ima dobru šipku. Nažalost, mi nismo društva spremna na demokratiju i parlamentarizam, evolucijski smo zakasnili, vrijeme nas je pregazilo, jer na našim brdovitim prostranstvima riječ demokratija vrlo lako može da pređe u – fašizam. Kod nas se riječ demokratija koristi za (nerijetko još veći) nacifašizam i nacionalizam, ili za prikrivanje mržnje ili čak zataškavanje miliona pokradenih evra.
To nas je i dovelo dotle da jedan Šešelj, četnički vojvoda, može da uđe u parlament u Srbiji, a njegov brat blizanac, takođe samoproglašeni četnički vojvoda, sa svojim „ratnim zaslugama“ iz Bosne postane predsjednik republike.Sve to me je navelo na ideju da stvorim zajednički zbornik radova različitih autora iz regiona i iz BiH pod nazivom “NEćU U MUZEJ”. Ovim, naravno, uopšte ne zagovaram ideju obnavljanja Jugoslavije, nego naslanjanje na tradiciju jugoslavenstva u najboljem smislu te riječi. Želim da na jednom mjestu okupim ljude različitih konfesija i nacionalnosti koji bi se digli na bunt i svojom umjetnošću obogatili bunt jedne nove književne generacije u borbi za pravednijim društvom i pravednijom budušnošću daljih pokolenja.Ideje bratstva i jedinstva ne moraju da idu u muzej, ne moraju se čak ni koristiti, ali treba da su nam putokaz i ideal kojem treba da stremimo jer kojekakve “razlike” koje navodno sad uviđamo i tražimo u nama samima vode samo do još većeg i goreg jaza od onog iz perioda 1991-1995. godine.
Nismo više jedna država! U redu, ali hajde da jedni s drugima
komuniciramo na najboljem nivou i svi ćemo moći naprijed.
ESEJ Svebor Delic NOVI MAGAZIN -BEOGRAD, broj 62, 5/7/2012
Svebor Delić je rođen 22 aprila 1980 godine u Sarajevu gdje provodi ranu mladost i djetinjstvo. Pohađao OŠ Silvije Strahimir Kranjčević na Mejtašu. Godine 1994 napušta Sarajevo Jevrejskim konvojem i odlazi prvo u Njemačku, a kasnije u Holandiju.Zivi i radi u Maastricht-u.
Objavljena knjiga poezije: Buket srcoruza za Melidu, Knjizevna omladina Srbije – Beograd 2011
Pisao kratke price za Internovine. (Tuzla)
Pisao esej: ZASTO NECU U MUZEJ za Novi Magazin (Beograd)
Zastupljen je u antolgiji PEGAZ Knjizevne omladine Srbije 2012, Novosarajevskim knjizevnim susretima 2011, u knjizi: Ko je ko u BH dijaspori-Pisci 2012, u knjizi: “Djetinjstvo u ratu.” Jasminka Halilovica.
Svoje pjesme je objavio u knjizevnim casopisima, novinama i internet stranicama: Lacuna Mag, DIOGEN pro cultura, BH Magazin Portal, Internovine, Sarajevo.co.ba., Primijenjena poezija, Knjizevnost.org, Dovla.net, Svet knjiga, Stolaclook, Posljednji romantici Balkana, GlasPoezije.com
Izvor: Zeničanke – Zenica
