Zaboravljeni junaci jednog vremena (10): ŠABAN BAJRAMOVIĆ – Kralj romske muzike

---

Ciganska mahala u Nišu nije mogla ni pretpostaviti koga je dobila 16 avgusta 1936 godine. Tog dana rođen je Šaban Bajramović zvanično – nezvanični «kralj Roma». Kao i ostala djeca iz mahale nije pohađao školu ali je vremenom naučio čitati i pisati. Često je kasnije govorio da je život njegova škola i da je za sebe «doktor nauka».

Piše: Admir Fole Beganović

Ratna vremena donijela su i strahote u vidu umiranja i gladi a Šaban je proseći po ulici hranio i porodicu i sebe. Živjelo se i preživjelo a Šaban je u brojnim intervjuima spominjući ta vremena znao reći «a, šta bi Cigan u ta teška vremena nego da prosi».

Od ranog djetinjstva privlačio ga je kontrabas i brzo ga je naučio svirati. Sve do odlaska u vojsku, po sopstvenom kazivanju, životario je po Nišu i mada ga sam poziv za sivomslinastu uniformu nije obradovao, morao je ići na odsluženje vojnog roka. Samo okruženje, rano ustajanje kao i počinak i mnogobrojne vojne obaveze Šaban je doživljavao kao «kamen oko vrata» a jedina radost su mu bili izlasci u grad. Ali i zbog njih je ispaštao.

Strogi vojni režim koji je vladao u svim kasarnama bivše Jugoslavije nije dozvoljavao prekoračenje satnice boravka u gradu, raskopčane uniforme i pijane vojnike i sankcije su bile neminovne. Pritvori, zabrane izlaska u grad kao i dodatna dežurstva i čišćenje prostorija uz pojačanu prismotru oficira pratile su Šabana čitav vojni rok. Jedan izlazak u grad koštao ga je i robije.

Mada je rok za povratak u kasarnu davno prošao Šaban je zbog jedne i dalje bio «civil». Mada su ga ostali vojnici iz čete «pokrivali» ipak se na jutarnjoj prozivci otkrilo da ga nema.
Vojna policija je počela potragu a obrazloženje je bilo klasično – bijeg iz armije.
Nakon hapšenja vojni sud ga proglašava krivim a sudija ga «daruje» sa tri godine robije.
Na pitanje sudije «da li ima šta reci?» Šaban odgovara «sve je ovo smiješno moj sudija ali vi mene ne možete osuditi koliko ja mogu podnijeti».

Izrevoltiran vojničkom slobodom sudija ga kažnjava sa dodatne dvije godine a Šabana policija sa lisicama na rukama i nogama dovodi na Goli otok.

Kasnije je pričao da je osjetio veliki strah kada je vidio da se brod približava Golom otoku i svetom Grguru, mjestima gdje su bile kaznionice.

Povezani sadržaji:

Zaboravljeni junaci jednog vremena (9): Prolazi 26 godina od nesreće članova «Crvene jabuke»… Takve «jabuke» više ne rastu!

Zaboravljeni junaci jednog vremena (8): DAVORIN POPOVIĆ – Sarajevo je bilo ljepše sa Pjevačem

Zaboravljeni junaci jednog vremena (6): TOMA ZDRAVKOVIĆ – Junak novokomponovane tragedije

Zaboravljeni junaci jednog vremena (5): Bio jednom jedan “Diskoton”… Sjećanje na diskografskog giganta

Zaboravljeni junaci jednog vremena (4): Silvana Armenulić, ljudska i umjetnička veličina

Zaboravljeni junaci jednog vremena (3): Omer Pobrić, čuvar sevdalinke

Zaboravljeni junaci jednog vremena (2): “Sedam mladih” šampioni kvaliteta

Zaboravljeni junaci jednog vremena (1): BEHKA I LJUCA

Prošao je i poznati «špalir» kada zatvorenici podijeljeni u dvije grupe batinaju nove kolege, prošao je psovke, uvrede, kamenovanje…..i na kraju, kako je sam pričao, na Golom otoku završio i diplomirao školu života. U zatvoru je na prijedlog upravitelja osnovao i orkestar.

Svirali su pjesme iz Meksika, Španije, svirali su bluz i džez, svirali su sevdalinke dobijali pohvale ali privilegije nije bilo.

Šaban je iz zatvora izašao 1961 godine, bio je obilježen čovjek kao i svaki povratnik. Bio je to žig koji se u ta vremena nije mogao skinuti. Dočekivali su ga sa strahom i zebnjom ali je ipak u jednoj kafani pronašao posao. Sudbonosna muzička godina za Šabana je 1964 kada ga u kafani na ibarskoj magistrali sluša Jure Robežnik koji ga vodi u Sloveniju i tada Šaban snima legendarnu pjesmu «Đelem, đelem» koja će ga i proslaviti.

Zahvaljujući ovoj pjesmi Bajramović dobija titulu «internacionalnog kralja romske pjesme».

Ovu pjesmu pjevala je i Olivera Katarina u filmu «Skupljači perja» koji govori o ciganskom načinu i poimanju života. Ni danas se ne zna da li pjesma proslavila film ili je film proslavio pjesmu ali se zna da su i jedno i drugo i danas aktuelni i na trpezi javnosti.

Šaban je zahvaljujući ovoj pjesmi koja je postala planetarni hit, putuje po svijetu kao velika zvijezda. Gostuje i u Indiji, pjeva pred Nehruom i Indirom Gandi, osniva i sopstveni prateći bend «Crna mamba».

Slijede hitovi «Geljan dade», kasnije prepjevana u «Prokleta je Amerika», «Hanuma», Laži, laži Vere», «Rovena», Erdelezi», «Opa, opa», «Kerta mange daje», Duša Roma», Džipsi Kings» i mnoge druge.

Pred veliki koncert Gorana Bregovića koji je održan u Sarajevu 24. marta više se, barem po estradnim kuloarima, pričalo o Šabanu Bajramoviću nego o spektaklu koji je pripremao Brega i ekipa. Razloga je bilo puno. Još za života Bajramović je pričao o Bregi kao o «čudnom svatu», imao je sa njim i dobru saradnju ali i sukobe.

Za pjesmu «Maki, Maki» Bregović mu je tražio prevod i Šaban je tada izjavio «Pošto ciganski jezik nema tabua rekao sam mu da će tekst pjesme njemu biti nejasan a sam tekst u prevodu kaže «Učiteljica je imala velike sise a ja sam bio mali, imao sam sedam godina i nisam znao ništa, a sada imam veliki i imam sedamdeset». Ljutio se na Gorana što je njegovu pjesmu «Dela Mara» u svoju korist «prekomandovao» u «Mjesečina» ali ga je ljutnja brzo napustila.

Umro je 2008. godine a na posljednjem ispraćaju prisustvovao je i Boris Tadić.

Kovčeg se spušao u vječnu kuću a trubači su svirali «Đelem, đelem», pjesmu koja je postala i zvanična romska himna.

Neko od prisutnih je rekao – «Šabane, sretan ti put u legendu».
Legenda je dočekala «Kralja Roma» kako mu i dolikuje.
Nije preporučljivo nikome, ni pred kim kleknuti i pognuti glavu. Ipak, kada je u pitanju romska muzika u ovom slučaju treba napraviti izuzetak.

A. F. B.

   

Povezane vijesti: