Zaboravljeni junaci jednog vremena (17): MATE PARLOV – Šampion svih šampiona
Piše: Admir Fole Beganović
Boks je sport koji je bez obzira na modifikaciju pravila ipak zadržao osobine praiskonske borbe. Dva čovjeka u ringu koja će borbom prsa u prsa pokazati ko je bolji. Zašto su je onda nazvali «plemenita vještina»? Boks je više um nego snaga. Tačno je da se borba može završiti jednim udarcem ali i do njega valja doći. Valja «mozgati»
Kao dijete često sam se gledajući Muhamed Alija identifikovao sa najboljim bokserom svih vremena. Tada sam «zajedno s njim» rušio protivnike, pokazao svijetu ko je inteligentan bokser. I danas sam Aliju zahvalan za taj intimni preobražaj, za takvu mogućnost da me barem na tren dodirne slava. Uzvraćao sam mu navijanjem, ljubavlju koja nije bila omeđena sportskim granicama već sam išao i dalje, onim opšteljudskim.
Sa naših prostotra «naš Ali» pojavio se 1971. godine. Sjećam se i danas Evropskog prvenstva u boksu u Madridu. Bio sam osnovac, završavao prvi razred kada je Mate Parlov osvojio zlatnu evropsku medalju. Pratio sam ga i kasnije, njegove borbe i uživao u njima. On je poseban fenomen u boksu. Pričalo se da njegovi treninzi i nisu treninzi već jednostavno, samokažnjavanje.
Povezani sadržaji:
Zaboravljeni junaci jednog vremena (16): RADMILA I ĐORĐE prvi pjevali sa mikrofonom u ruci
Zaboravljeni junaci jednog vremena (15): Zuko Džumhur. Pa, ko za njega čuo nije!?
Zaboravljeni junaci jednog vremena (14): ZAIM IMAMOVIĆ – Sjećanje na legendu sevdaha
Zaboravljeni junaci jednog vremena (12): PJEVAČ SA DUŠOM Bora Spužić Kvaka
Zaboravljeni junaci jednog vremena (11): SJEĆANJE NA BODU KOVAČEVIĆA – Modra rijeka i dalje teče
Zaboravljeni junaci jednog vremena (10): ŠABAN BAJRAMOVIĆ – Kralj romske muzike
Zaboravljeni junaci jednog vremena (8): DAVORIN POPOVIĆ – Sarajevo je bilo ljepše sa Pjevačem
Zaboravljeni junaci jednog vremena (6): TOMA ZDRAVKOVIĆ – Junak novokomponovane tragedije
Zaboravljeni junaci jednog vremena (4): Silvana Armenulić, ljudska i umjetnička veličina
Zaboravljeni junaci jednog vremena (3): Omer Pobrić, čuvar sevdalinke
Zaboravljeni junaci jednog vremena (2): “Sedam mladih” šampioni kvaliteta
Zaboravljeni junaci jednog vremena (1): BEHKA I LJUCA
Rano je naučio ono što svaki bokser mora da zna i prije prve borbe, znao je Mate da mora prvo da pobijedi sebe, pa onda druge. Nije se zaustavljao, ni jedan trofej nije dobio, svaki je zaslužio, izborio. Poslije zlata u Madridu slijedile su, godinu kasnije, Olimpijske igre u Minhenu. Već su ga uvrstili u favorite ali on nije vjerovao «papirima. Marljivo je trenirao i samo spartanski trening mu je donio zlatnu medalju.
Beograd je bio domaćin Evropskom prvenstvu 1973. Tu nas je Mate počastio novom zlatnom medaljom a godinu dana kasnije na Svjetskom prvenstvu u Havani novom zlatnom medaljom.
I tu je pokazao da je tehnika pobijedila snagu.
U amaterskom boksu Parov je osvojio sve što se može osvojiti i logičan nastavak karijere je bio prelazak u profesionalce. Ali tada se suočio sa prvim porazom, i to van ringa. Ni kriv ni dužan prikovan je na stup srama. Profesionalni ring je njemu bio izazov, kao amater nije više imao šta da osvoji. A to neko nije mogao ili nije želio da razumije. Imao je reputaciju amaterskog šampiona i kao takav bio je zanimljiv i menadžerima i promotorima profesionalnih borbi.
Zvanično je bila zatražena zabrana njegovih borbi u Jugoslaviji. Maska zabrinutosti za njegovu sudbinu bila je oličenje licemjernosti pojedinih sportskih ali i političkih funkcionera. Bio je «zlatna koka» koji je nekome i kao amater donosio pare i to se nije smjelo izgubiti. Ali Mate Parlov je bio i ostao stabilan čovjek i tu je borbu, naravno, riješio u svoju korist.
Beograd 1976. godine i, opet, prvak Evrope. Domeniko Adinolfi je na kraju morao priznati da je Mate Parlov veći šampion od njega. Kruna sportske karijere desila se Mati Parlovu u Milanu 1978. kada je u devetoj rundi nokautirao Kuelja i ponio naslov svjetskog šampiona.
Za njega je ring bio sveto mjesto a ne, kao današnjim mnogim borcima, pozornica kabarea. Znao je čekati i udariti kada treba, znao je razmišljati u ringu. Desnom rukom je «folirao» a lijevom razbijao. Sve mu je u životu išlo od ruke ali nije uspio a, želio je, biti «običan čovjek».
Prvak Jugoslavije osam puta, dva puta prvak Evrope, svjetski i olimpijski šampion, dva puta osvajač «Zlatne rukavice», pet puta prvak Balkana,.
Kubanski amaterski bokseri su najjači na svijetu. Fidel Kastro je Matinu sliku držao pored slike Če Gevare. Valjda to nešto govori.
Šampion svih šampiona umro je 2008 godine. Smrt šampiona i nije došla iznenada. Očekivao je, tako bar pričaju njegovi prijatelji ali se nije žalio. Pas Šaro je bio uz njega do posljednjeg trenutka. I danas spominju Matine riječi «Dođi ovamo psino stara, nemoj biti mrcina». Šaro bi šapama zalomatao po zraku kao da je znao da mu je gazda šampion. Pozdrav gospodinu u ringu.
Eto, sve to tako dođe i prođe. I danas odjekuje skandiranje publike «Mate, Mate, navijamo za te». A, kao da je jučer bilo…
A. F. B.
