HVALA! Dr. Ismeta Kalkan i dr. Raho Spahović su moje dijete iz mrtvih vratili među žive!
Iako sam protivnik medikamenata, recepata koje nam liječnici propisuju, naročito vakcina, i te kako sam dužna objaviti kako je zvanična medicina jedina tu kada čovjeku treba spasiti život. Kome drugome će se on obratiti u slučaju saobraćajne nesreće? Medicina je ta koja će ga vratiti iz mrtvih. I oni koji su se za nju školovali a to su doktori. Moj sin, muž i ja imamo svog heroja među doktorima i njegovo ime je Raho Spahović!
Piše: Sanela DIZDAREVIĆ, književnica
Ne zna čovjek kako bi se zahvalio onome koji mu spasi život, jer taj koji je spasio jedan život vrijedi kao svi ljudi na planeti zajedno. Dakle, kako biste se tom plemenitom biću zahvalili a da ga makar djelimično nagradite za toliku vrijednost? Dr. Ismeta Kalkan i dr. Raho Spahović su moje dijete, maloga Maka, iz mrtvih vratili među žive! Kako da se zahvalim kada ti ljudi ne žele uzeti ni poklon, a ja da mogu, kuće bih im sazidala. Iako znam da su kuće tek potrošna materija, a život je vječan. Kada čujem doktora Rahu da dok posmatra moje dijete govori, ovo je moj najveći poklon, shvatim da postoji Džennet pa mi bude lakše…
Imala sam idealnu trudnoću. Poželjela bih je svakoj budućoj majci. Sve vrijeme sam bila zdrava, i što je još važnije, bilo je zdravo biće koje sam nosila u sebi. Čak ni kod začeća nisam imala problema i do njega je došlo u onom momentu kada smo muž i ja rekli, spremni smo! Znaš o čemu se radi…? Radi se o tome što je to dijete bilo toliko voljeno od svih nas, naših porodica, prije nego što će uopće doći na ovaj klizavi svijet.
Život se može srušiti u jednom danu
I onda. I onda tama. I onda najveća mora koju možeš imati, a stvarna je. Bila je i te kako stvarna i materijalna. Zubata i neprijateljska. Porođaj. Pet do ponoći počinje. Boli kao sam vrag čitavu večer. Majke koje su primljene u porodilište poslije mene, sve su se već porodile, a ja naduta i napuhana…, ni gore ni dole. Oko jedanaest sati doktor u smjeni govori, dijete se guši, brzo šaljite na carski rez! Imala sam na stomaku nekakve katode što mjere djetetove otkucaje srca i disajnu frekvenciju. Odveli su me u operacionu salu nakon čega se ničega više ne sjećam. Kada sam se probudila čujem riječi došaptavanja, jesi li vidjela…? Odmah sam pitala sestru šta je sa djetetom. Kaže, to će ti doktori objasniti… Šok u onako izmrcvarenom stanju, te postoperativnoj nesvjestici! Nisam znala je li dijete uopće živo?! Nakon svega! Ne znam kako objasniti, samo jedna majka može shvatiti.
Dijete nije davalo znakove života. Nije disalo, nije mu radilo srce. Ništa… Nakon niza pokušaja djetetu je uspostavljen rad srca, kao i ritam disanja, intubirano je, te hitno prebačeno na Neonatalnu intenzivnu njegu Pedijatrijske klinike KCUS. Tamo dolazi u ruke dr. Ismete Kalkan i dr. Rahe Spahovića. Dijete su postavili na mehaničku ventilaciju, te infuzionu terapiju. Zatim su izveli terapijsku hipotermiju, što je u svijetu jedna nova i nedovoljno zastupljena metoda očuvanja života i njegovih funkcija, a kod nas u BiH izvodi se na Jezeru.
Nejasno je zašto se ovo desilo.
Prognoze doktora bile su poražavajuće. Majke u porodilištu maze svoje bebe, ja sama u suzama. Moji se javljaju putem mobitela, suzdržavaju se da ne briznu u plač. Molim Boga dan i noć. Svi samo molimo.
Mladi doktor Nedžad Nakaš, koji me je operisao – rez je savršen, kao da ga nikada nisam ni imala – sve vrijeme je bio uz mene. Hvala dr. Nakašu! I hvala doktorici Aidi, kao i ostalim doktorima i sestrama na brižnoj njezi i duševnoj potpori.
Dr. Ismeta Kalkan i dr. Raho Spahović su za to vrijeme davali sve od sebe, boreći se da spasu život. Muž je zvao gore i u pola noći. Neizvjesnost je danima trajala. Dan kao godina. Najgora neizvjesnost što ljudski um ne može shvatiti. Znaš ono… ako preživi, hoće li vidjeti, hoće li čuti, šta ako ostane paralizirano…?
Savjetujem svim budućim majkama neka se porađaju na lokaciji koja je fizički blizu Pedijatrijske klinike KCUS, ili upravo na njoj. Naći ćemo najsavremeniju opremu, metode koje se koriste u medicini, te najstručniji liječnički kadar. Nikada ne znaš šta može krenuti po zlu. Da se nisam porađala nekoliko kilometara od Jezera, moje dijete vjerovatno danas ne bi živjelo. Pusti ti ono, meni se to ne može desiti! Ja sam bila ubijeđena da se nama to nikako nije moglo desiti, jednostavno mislim da spadam u onu sretnu kategoriju ljudi.
Dijete je zahvaljujući ovim divnim ljudima, o kojima se toliko malo zna, živo, zdravo i napredno. Maku je sada sedam mjeseci i, uz pridržavanje, pravi prve korake. Istina zbog koje vrijedi živjeti i uživati u trenutku.
Vijest je da postoji dobro. Postoji dobro ali ono nije senzacionalno. Dobro nije istureno, ono je tiho, suptilno, umiljato. Ono je sačuvano u neizbrisivim djelima neznanih heroja. Vrijedni ljudi, koje je Bog obdario znanjem i dušom, svaki dan spašavaju živote stotinama djece. Ne traže zahvalnost, ne traže da budu viđeni, sasvim nečujno rade svoj posao dok vraćaju osmijeh na lica roditelja…
Ekipa Neonatalne intenzivne njege na Jezeru
Lijepo je da je ova priča imala sretan kraj. Moje mišljenje je da porod krenu po zlu zbog loše procjene akušera koji su trebali na vrijeme vidjeti da nešto nije u redu.
Inače, govori se da je sve lošije stanje na ginekologiji u Općoj bolnici.
Doktori su sa dobrim iskustvo, ali im se često dešavaju greške.
Savjetujem svim porodiljama da se poroađaju u obnovljenoj klinici Zehra Mujdović, koja je savremena, sa dobrim akušerima, a i Dječija klinika je sasvim blizu.
Dame da vam kazem, svi doktori i sve bolnice u BiH imaju dobre doktore koji daju sve od sebe da spase bolesne i onima kojima je ljekarska pomoc potrebna. Ne bi se trebala niti jedna jedina bolnica izdvajati i komercijalizirati zato sto je pomogla pojedincu. Svakodnevno u svim bolnicama doktori i svo medicinsko osoblje rade istim tempom i sa istom strascu da spase zivot. U redu, neke bolnice su malo bolje opremljene od drugih, ali ako u ovoj bolnici imamo ovaj aparat, zato nemamo onaj drugi. U drugoj bolnici imamo onaj aparat ali ne i ovaj. Tako da sve bolnice su iste i sve one imaju dobre i humane doktore.
Znate neke bolnice imaju full opremu ali nemaju ljekara koji su UVIJEK humani. Ne radi se o porodu, radi se o klinici za srce u Sarajevu. Kada udete u kliniku MALO se pogubite od ugodaja oku,za vecinu nikad videno u BiH. Ali i pored takve opreme ljudi jednostavno umru zbog ljekara, prvo moras platiti nekome da bi uopste dosao na kliniku, SIGURNO 100%. Ne zelim blatiti tu kliniku, spaseno je tu puno zivota, ali iskustvo moje porodice je UZASNO. Clan moje prodice je bio bolestan, morali smo platiti da se uradi kateterizacije(DRUGACIJE GA NISU HTJELI DA PRIME TAMO, IMAO OSIGURANJE) koja je pokazala da se mora izvrsiti operacija, poceli ga pripremati za operaciju a onda iznenada dosao primarijus i otpustio ga kuci, mjesecima nakon toga ga zavlacili dodi pocetkom ovog mjeseca, dodi sredinom mjeseca i na kraju umrije ne docekavsi da ga pozovi iz te super opremljene klinike!!!
NIJE SAMO DO OPREME!!!
Divno je to sve sto si napisala, ali pored Rahe i Ismete u toj bolnici jos rade i neke sestre, koje su bile malo vise oko tvog djeteta, nego ti doktori. Svaka cast doktorima, ali imaju i sestre neke zasluge u tome sto je tvoje djete zivo.
Naravno! Upravo razmišljam kako sam neopravdano izostavila zahvalu sestrama, zaista predivnim, koje su toliko pomogle mome djetetu; bez njih i njihovog danonoćnog bdijenja nad djetetom ništa od ovoga ne bi bilo ovako kako jeste na kraju! Svaka čast čitavom osoblju! Svi su dali najbolje od sebe… Također mi je žao što ovu kolumnu nisam ranije napisala.
Zauvijek zahvalna porodica Ališahović…
Sva sam se naježila dok sam čitala tvoju kolumnu. I ja sam na svojoj koži osjetila sve to što si napisala, samo za razliku moja je beba još uvijek na klinici. Uglavnom oporavlja se postepeno i sve fala Bogu ide nabolje.
Osim zahvalnosti Bogu i velike zahvalnosti pomenutim doktorima, velika zahvalnost ide i sestrama koje su tako brižne i osjećajne prema našim bebama i jako strpljive sa svim našim pozivima i pitanjima.
Nadam se da će i moja beba uskoro kući, te će moja zahvalnost biti beskonačna…
VELIKO HVALA…
Draga Mai, želim da tvoja beba što prije bude s tobom! Veliko hvala doktorima i sestrama!
Sve najbolje sto se pozeljeti moze vama, vasoj bebi, familiji i svima majkama svijeta. Nazalost nama se dogodilo ono sto niko ne zeli. U Americi gdje KAZU ” najsavremenija” oprema i najbolji doktori velika tragedija je zadesila moju cijelu familiju jos maja 2010. Trudnoca idealna, svi testovi normalni, beba aktivna, svi sa vilikim ocekivanjima i nadanju. Medecinska sestra na OB klinici u lokalnoj bolnici otisla je predaleko prilikom pregleda. Fetal monitor, sprava koja prati otkucaje srca pocela je pokazivati nesto lose. Doktor koji je trebao biti u bolnici se nije javljao. Anesteziolog nije bio u bolnici. Bila je to krvava nedjelja. Cekalo se 17 minuta za hitnu Operaciju jer sam trebao potpisati odobrenje. Beba je izvadjena kroz stomak, srcani otkucaji su pokrenuti 38 minuta poslije porodjaja. Trebalo je 2.5 sata da se beba stavi na mehanicko disanje / Venitalot. Prebacena je helikopterom u NICU. Pet sedmica bila u komi. Sad ono najgore. Beba ima disajnu tubu, G-tubu preko koje se hrani na stomak, Slijepa je, Ne cuje, ima nekoliko vrsta epilepsije i nema vanjskih osjecaja,. Ziva je i to je sve. Prognoze su slabe. Imamo medecinsko osoblje u kuci. Trazimo advokate da tuzimo bolnicu pa da makar nekome pomognemo jer nasoj bebi nema pomoci.
Zalosno je.
Toliko a savjet buducim majkama.
Izbjegavajte lokalne bolnice koje nisu blizu NICU, jer ne zelim da nekoga zadesi tragedija koja je nas zadesila.
Televizija i novinari nisu zainteresovani da objave to sto se nama desilo. Zasto, ne znamo.
Jako mi je žao zbog vaše bebe. Ovo je zaista potresna priča; hvala što ste je s nama podijelili. Želimo da se beba oporavi i da budete sretni… Doznajemo.com je objavio ovu priču. Ne dajte se, sve najbolje želimo!