ŽELJKO BEBEK PRVI PUT OTKRIO CIJELU ISTINU: Bregović se cijeli život drogira, to mu je utjeha jer…

---

Zijad Žuna, čuveni bosanskohercegovački novinar, i hamburški dopisnik portala Doznajemo.com, na našem portalu počinje objavljivati seriju ekskluzivnih razgovora se velikanima domaće i internacionalne muzičke i kulturne scene. Prvi na redu je razgovor sa Željkom Bebekom, legendarnim prvim pjevačem sarajevske grupe «Bijelo Dugme». Sa ovim najpopularnijim bendom na prostorima Balkana i dijaspore širom svijeta, ovaj sjajni pjevač je snimio šest albuma (od `74.do `84.godine). Nakon toga je izgradio izuzetno uspješnu solo karijeru

Razgovarao: Zijad ŽUNA/Doznajemo.com

A govoreći o nastupima nakon tri velika «povratnička» koncerta «Bijelog Dugmeta» i turneji «Kad bi` bio Bijelo Dugme» Bebek kaže da je lijepo zaraditi, ali i prisjetiti se starih i dobrih vremena kada je udaren najveći pečat slave grupe. Nerado, kaže, daje intervjue, jer je godinama, nakon odlaska iz benda, bio jednostavno odbačen od medija. Otvorio je svoju dušu…

Ko je koga doveo u «Bijelo Dugme» – Bregović vas ili vi Bregovića?

- To su dva moja perioda života. U prvom sam ja njega doveo sa Bistrika iz jednog bezveznog benda u centar Sarajeva. Svirao je bas i čekao priliku da nešto uspije. Bio je svima drag i simpatičan. Meni je bio drag jer je uvijek bio sladunjav. Sa njim se nisi mogao svađati. Bio je pametan u to vrijeme pa je uvijek znao u kojoj je on igri. Znao je da tebe mora držati da budeš angažiran i da te čuva dok si mu potreban. Dakle, nisam bio šef grupe, ali sam ga lično doveo… Doveo sam ga sa brda. Da je znao pjevati, ja nikada ne bih zapjevao u «dugmicima»…

To je bilo u prvom dijelu muzičkog života. Kakav je bio njegov odnos prema vama?

- Bregović je imao strašnu potrebu da ostane jedini važan čovjek u «Bijelom Dugmetu» i na pozornici. Mislim da se 1983. godine, pa i nešto ranije, čovjek osjetio dosta ugroženim, ustvari, da bih ja ipak možda mogao odnijeti najuspješniju poziciju benda. Bregović je osjetio da je u jednu ruku moja sjena…

U tom slučaju on bi bio samo moj kompozitor. Pošto on nije volio ni u snu da bi mogao biti samo kompozitor, rekao je sebi: «Ako je već tako, ja ću radije imati više pjevača. Riskiraću, kockaću“. Jer, 1978. godine je on tolike novce zaradio da je stvarno mogao kockati koliko god hoće. Ja sam zato `84. godine, ili nešto prije, bio odbačen, a to je tada Bregoviću jako smiješno i čudno. Održan je sastanak sa bendom u njegovom stanu, iznesena je neka «krivica“ o mojoj «nedisciplini“ i svi su morali glasati. Sa 2:1 sam izgubio, a jedan glas je bio uzdržan. Ja sam tako izbačen iz benda. Međutim, smatrao sam da je moj odlazak iz «Dugmića“, zapravo, ispravan put. Samo se to ružno desilo. Jer, ja sam još ranije smatrao da je vrijeme da napustim grupu, jer biti u bendu u kojem se čovjek boji za svoju lidersku poziciju, značilo je da će me uništiti i potrošiti sve moje kreativne godine, da ću ja poslije toga ostati islužen i neupotrebljiv pjevač. Dakle, morao sam raditi na svom imenu. Vjerovao sam da je moj doprinos «Bijelom Dugmetu» bio toliko dobar (sa šest snimljenih albuma) da ću ja lako ostvariti svoju solo-karijeru…

Trebalo mi je za to pet godina, jer se mnogo toga okrenulo protiv mene. Jer, ko je imao novac taj je imao i medije. Na moju sreću ili nesreću, kako god hoćete, 1989. godine «Dugmići» su imali svoj kraj, a ja svoj novi početak…

Šta mislite o Goranu Bregoviću?

- Ja mislim da je on zaista pametan momak. On nije ni izbliza bio dobar svirač kakvog je «Bijelo Dugme» trebalo imati. Mislim da ni kompozitor nije bio takve vrste. Svi smo u jednu ruku stvarali pjesme u to vrijeme, dakle, cijeli bend. Dosta se, objektivno, i kralo…

Kakav je bio Bregovićev odnos prema vama u vašem drugom periodu muzičkog života, poratnom, i vaše ponovno okupljanje i koncerti prije nekoliko godina u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu?

- Ja sam lično priželjkivao da 2005. godine ostanemo zajedno. No, mi nismo trebali njemu. On je pokazao želju da nastavi svojim putem. Kao da nam je rekao: «Eto, ostanite vas trojica…»

Da li biste voljeli završiti karijeru sa Bregovićem?

- Ja mislim da bi bilo sjajno da smo karijeru završili zajedno, ali ono što nas je `84. godine razdvojilo, to je bilo toliko jako da u to više ne vjerujem. Socijalne razlike su toliko velike da mi, htjeli to ili nehtjeli, moramo reći zbogom.

Kakav je vaš odnos sa Goranom u vašem drugom muzičkom životu?

- Nemamo nikakav odnos. Nije me nazvao 21 godinu. Vjerovao sam mu kada me nazvao 2005. godine. Tada smo pričali dva sata. Rekao je da se naši telefonski brojevi neće zagubiti i da će kontakti ostati. Međutim, Goran je postao zvijezda izvan balkanskih prostora i o nekoj daljnjoj saradnji mogli smo samo sanjati. Moram reći da je Bregović jako usamljen i nesretan čovjek. On živi u jednom svom svijetu koji i on sam ne može da definiše. Ni u snu ne bih mijenjao svoj život sa njegovim…

Ipak je postojala potajna želja za suradnjom?

- Kad sam rekao da bih volio da on bude tu, mislio sam da se jednog jutra probudi i kaže: «Bebek, znam šta bi trebali otpjevati kao `Bijelo Dugme`». Mislim da se to više ne može desiti jer Goran nema više taj sklop razmišljanja. On više ne može pisati za nas, jer to više ne miriše na «Bijelo Dugme». Zašto? Zato što on tako više ne diše. Ono gdje smo mi kao bend, to više ne može ponoviti… Alen, Tifa i ja ćemo napraviti snimke bez Bregovića, ne da dokažemo da možemo bez njega, nego da svijetu dokažemo da smo pjevači «Bijelog Dugmeta». Time ćemo, nadam se, oduševiti ljude sa prostora Balkana i dijaspore cijelog svijeta…

Imali ste svojedobno neke nesporazume sa menadžerom Rakom Marićem, koji je organizovao koncerte u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu?

- Ma, Raka Marić je fin i poslovan čovjek. Nemam ništa protiv njega. Međutim, napravio je pogreške u poslu i ja sam ga tužio. Nije bitno kolika je svota novca, nego princip. Ako si neki posao uradio mimo moje volje onda to nije u redu. Konkretno, u pitanju su DVD snimci sa pomenutih koncerata. Nas dvojica smo se morali dogovoriti koliko košta moj glas i lik. Dogovora nije bilo. Neko od toga ima finansijsku korist. Sad je kapitalizam. Nije više opasno i ružno govoriti o svojim pravima i novcu. Svi živimo od novca, pa isti taj Raka Marić…

Kako će se završiti vaša muzička karijera?

- Ko zna? Ovo je jedino što dobro znam raditi i uveseljavati ljude, davati im pozitivnu energiju… Znate ono: «I kad prođe sve, pjevaću i tad…“

BREGOVIĆ SE ČITAV ŽIVOT DROGIRA

Na kraju razgovora pitali smo Bebeka šta kaže na komentare da on pije isti viski kao i Bregović, s tim što njegovog bivšeg vođu mora čekati litar na pozornici, Bebek je odgovorio:

- Za razliku od mene, koji sam uvijek volio popiti, Bregović se cijeli život drogira. Kad smo bili na gostovanju u Londonu, našao sam ga na podu svega krvavog sa špricama pored njega. Bio je to grozan prizor. Drogom nije prestao ni tokom zajedničkih koncerata prije pet godina u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu. Zar se to nije moglo primijetiti po njegovom ponašanju. Viski mu služi samo kao paravan. I pored svih poslovnih uspjeha, on u drogi nalazi utjehu svoje usamljenosti i nesretnosti, kako u privatnom tako i muzičkom životu. Za razliku od njega, ja se nikada u životu nisam drogirao, ni nekad, ni danas. Volio sam samo dobru kapljicu…

***

II dio intervjua…

OSTVARUJEM SVOJ NAJVECI PROJEKAT U ZIVOTU!!!

Zeljko Bebek, kultni rok pjevac «Bijelog dugmeta» oprostio se jos u oktobru lanjske godine od kolega Alena Islamovica i Mladena Vojicica-Tife, i kako kaze, od onoga sto se zvalo «Kad bih bio bijelo dugme». U ekskluzivnom razgovoru za nas istice da je «Bijelo dugme» zvanicno prestalo da funkcionise prije sest godina oprostajnim koncertima u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu. Nakon toga su formirali grupu «Kad bih bio bijelo dugme», koja je nastupala sirom svijeta, da bi, kako kaze Bebek, koncem prosle godine osjetio zasicenost i stavio tacku na ovu grupu.

- Nikakvog razloga vise nije bilo da ona postoji – istice Bebek. Za mene «dugmici» ne postoje vise ni u kakvom obliku. dakle, sve sto se ubuduce pojavljuje pod imenom «Kad bih bio bijelo dugme» to su onda moje kolege Tifa i Alen, ali cvrsto vjerujem da su oni dovoljno posteni da ce publiku upoznati da Zeljko Bebek nece uopste dolaziti, niti ce ikada doci.

Je li bilo razmirica?

- Da se ne laze niko, obicno ima razmirica. Na koncu se uspostavi da je opstanak bio iluzoran i ja sam odlucio prekinuti…

U kom pravcu sada ide vasa izuzetno uspjesna muzicka karijera?

- U fazi sam pripreme jednog novog i velikog projekta. Racunam da cu ga zavrsiti do maja ove godine kada namjeravam napraviti zvanicnu promociju.

O cemu se, zapravo, radi?

- Ostvarujem svoj najveci projekat u zivotu! Radi se o dvostrukom albumu koji je koncepcijski zamisljen kao retrospektiva svih najljepsih pjesama koje sam u zivotu otpjevao uradjenih na nov nacin u bendu i filharmonijom.

Hoce li to mirisati na nekadasnje «dugmice»?

- Moja ambicija i namjera je bila da taj album izgleda zrelo koliko sam sad zreo covjek i pjevac i da izgleda lijepo i da ga srcem i dusom prihvate svi oni koji ga cuju. To je izraz moje velike zahvalnosti za podrsku koju sam imao cijeli zivot, dakle, svima koji me prate ovih trideset pet do cetrdeset godina. Dakle, tu se radi o jednom pokusaju u mojim zrelim godinama, a odnosi se na one pjesme koje sam pjevao u vrijeme «Bijelog dugmeta» i nesto kasnije. Bice to dvadesetak ili vise pjesama koje ce ici kao kompilacija na dva CD-a ili sa jos nekim dodacima. Taj projekat je vec u fazi realizacije…

Gdje ce biti obavljen sav posao?

- Sarajevo je centar svih tih zbivanja. To je jedan od mojih najvecih projekata u zivotu, bez obzira sto su pjesme poznate i sto mi ne trebaju neki novi autori. Dakle, vecina posla ce biti obavljena u Sarajevu i sa ljudima iz ovog grada…

Ima li neko od poznatijih muzicara iz starih vremena?

- Ovo sto sada radim nece izvoditi niko od rokera iz bivsih vremena. Izvodice ovo ljudi koji su spremni za ovaj posao, mladji ljudi, ali u svakom slucaju oni koji jako dobro znaju svoj posao i imaju moje puno povjerenje. Kad to sve zavrsimo, a ocekujem u maju ove godine, odrzacemo premijerne koncerte u Sarajevu, Zagrebu, Beogradu i sirom balkanskih prostora, ali i dijaspore svijeta.

Jeste li do sada mogli postici svjetsku slavu?

- To su dimenzije o kojima nikad nisam razmisljao. Ono sto sam do sada postigao to je za mene vrhunac koji sam planirao i koji mi je sasvim dovoljan. Nikad nisam razmisljao da pjevam na engleskom. Jednom sam samo otpjevao jednu pjesmu na engleskom jeziku. Moj maternji jezik nije engleski, a ja sam pjevac emocija. Samo na svom maternjom jeziku mogu ispoljiti svoju dusu i pjevacke kvalitete. Kako pjevati na engleskom koji neznam, kako na tom jeziku otpjevati jednu ljubavnu baladu, a da mirise na ono sto je nase…

Jeste li postigli sve na muzickom planu?

- Postigao sam sve sto se dalo postici. Ako postoji icije misljenje da se moglo vise trebao se ranije javiti i reci u kojem pravcu da idem i da postignem vise. Ono sto sam postigao – bilo puno ili malo – meni se cini da je dovoljno jer sam osjetio ljubav ljudi prema meni kao covjeka koji sam im kroz pjesme pruzao svu ljubav…

Neostvarene zelje?

- To je ovaj projekat o kojem sam vam govorio. On je ostvarenje mog zivotnog sna. O njemu mastam vec godinama, a to je da sve te lijepe pjesme koje sam pjevao u mladosti otpjevam sada u zrelom dobu, dakle, da probam im dati tu dimenziju zrelog pjevaca u zrelim godinama i da naidje na dobar prijem publike kojoj to sve poklanjam iz zahvalnosti za sve sto sam do sada postigao…

Imate li kontakte sa Goranom Bregovicem?

- Nemam! On ima svoj lijepi i organizirani zivot kroz umjetnost, a nasi su se zajednicki putevi razisli prije tridesetak godina, pa nismo imali nikakav drugi razlog za saradnju. Bar je on tako razmisljao…

Prica se da se Bregovic namjerava vratiti u Sarajevo?

- Rekao bih da je zivot odveo puno ljudi vani iz Sarajeva, ali niko koje iz Sarajeva nije odveden zauvijek. Svi smo mi dio Sarajeva, samo sto zivimo na razlicitim adresama. Ja imam i svoju sarajevsku adresu i nikad je necu ukinuti. U tom smislu i Goran vidi svoj grad…

Sta sada mislis o Bregovicu i njegovom radu?

- Meni se licno ne svidja ono sto on radi. U vrijeme «dugmica» je bio on, a danas ne. Vise se ne moze prepoznati. On vise ne dise kao onaj Bregovic iz starih vremena. Mene njegov danasnji nastup ne zanima, pogotovo da ga gledam u takvom izdanju. To nije onaj Brega. Drago mi je sto je uspio od sebe napraviti svjetsku zvijezdu, ali OK, neki vole tu vrstu muzike, ja – ne!!Ja sam dogurao dokle je meni bilo sudjeno, a time sam, bogu hvala, jako zadovoljan…

Jednom ste nam izjavili da je Brega usamljen i nesretan covjek?

- Nikada on nije mogao sresti nekoga za koga bi mogao reci da mu je jedan iskren prijatelj jednom i zauvijek. Okruzivali su ga lazni prijatelji. Njemu je falio neko od prijatelja iz benda. Zato mi se cini u nekoj krajnjoj instanci da on nije sretan jer je ostao bez prijatelja. Ostao je cak bez prijatelja iz djetinjstva. Ja sam neko vrijeme mislio da je moj dobar prijatelj onih prvih godina druzenja. Medjutim, brzo se okrenuo protiv mene i na podmukao nacin me izbacio iz benda. Od tada ne smatram da je u meni vidio prijatelja, pa sam i ja digao ruke od njega. On je ego-manijak. Ne zanima me vise. Bilo i proslo. Neka se on preispituje za sva lazna prijateljstva sa njegove strane. Moj obraz je cist…

Vase slobodno vrijeme?

- Zivio sam od muzike i za muziku. No, godinama sam smanjivao svoja putovanja, nastupe… Doveo sam sebi zivot u jednu lijepu fazu da provodim mnogo vise vremena sa svojom zenom i djecom. To radim sa uzitkom. Sada zivot provodim sa njimamkao u snovima. Svo slobodno vrijeme provodim sa njima ili na moru ili na planini, ili u setnji, ili u igri sa djecom u stanu. Jako sam sretan covjek…

I za kraj – kako ce se zavrsiti vasa karijera?

- Ja se nadam da cu imati i poslije svoje karijere vremena za neke lijepe stvari… . Zijade, znas ono «Prijatelju stari, prijatelju buduci, pamtite me po pjesmama mojim… »

   

Povezane vijesti: