PREDSTAVLJAMO VAM: Anes Oručević, Mostarac kojemu se ponekad omakne i napiše nekoliko stihova
Anes Oručević je rođen u Mostaru 1979. godine. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u rodnom gradu. Objavio svoj prevjenac “Slijepi Putnik” 2009., zastupljen u zborniku radova “Kapija istoka i zapada” izdanog u okviru IV. Novosarajevskih književnih susreta, objavljivao radove na portalu za književnost www.književnost.org kao i eminentnim časopisima za kulturu “Motrišta” i “Most”.
Zabilježio je nastupe na predstavljanju Književnog kluba Mostar, na manifestaciji “Humske večeri poezije” u organizaciji DHK Mostar.
Pozvan od strane OKC “Abrašević” da nastupi na manifestaciji “Mostarska M(r)sovka”. Jedan je od 35 osnivača “Književnog kluba Mostar”. Danas radi, životari u Mostaru i ponekad mu se omakne i napiše nekoliko stihova.
Riječi
Pružam ruke
a riječi sa dlanova lete
putuju ko zna gdje,
u nekom bezdanu ječe.
pogledi na jedno se ljepe,
a iz bezdana
eho se širi.
Zar ne čuješ?
Riječi.
Tebe traže.
Smijeh
Godinama gledam
kako prazni ljudi
gamižu kroz zbilju
pognutih glava
i pogleda odsutnih.
A ja se smijem
ko luđak neki
i znam da umorno tumaram
sa njima u korak.
Da kuem!?
Ne mogu!?
Da psujem!?
Šta ću!?
Ljude da mijenjam!?
Kako ću!?
Još mogu samo
da se smijem
i utopim u tom sivilu.
Razlomljeni mozaik
Toplina još nije rastopila
kristal nebesa,
a iz mene nešto,
nešto se puši k’o Vezuv
Neko drag mi
svečano se penje
i hiljade glasova tad
kao da telefonira mi
kroz žile,
a ona ravnodušna kao more.
I pitam se,
kako joj prodati povjerenje?
Gdje su Bogovi, gdje oltari,
a gdje žrtve sad?!
Gdje je moje pravo lice?
A komadići razlomljenog mozaika
sastavljeni od
držanja lažnog drugarstva,
ništa drugo do
monotona nadoknada
za već izgubljen san.
